Kada stigne leto, mnogi od nas traže utočište i osveženje u vodi. Neko sebi priušti letovanje na moru, neko na Adi Ciganliji, Štrandu ili nekom drugom kupalištu u Srbiji, dok neko izabere bazen. Bazeni na otvorenom su u nekoj meri neobične građevine usred grada na kojima možete pronaći letnju razonodu i osveženje. Istorijat javnih bazena u kakvima danas uživamo, najviše se vezuje za drugu polovinu 20. veka kada je došlo do sve učestalije gradnje gradskih kupališta. Javni bazeni su u nekoj meri povezani i sa povećanjem kvaliteta slobodnog vremena i standarda ljudi, što se moglo primetiti kako na Zapadu, tako i na ovim prostorima. Ipak, prvi bazeni su nastali mnogo, mnogo ranije.
Najstariji bazen na svetu je verovatno „Veliko kupalište„, javni bazen u gradu Mohendžo-daro, na prostoru današnjeg Pakistana. Izgrađen je tokom 3. milenijuma p.n.e. Izgradnja bazena je bila takva da je vodu dobijao verovatno iz kišnice ili bunara koji je bio povezan sa bazenom. Inače, Mohendžo-daro je pripadao civilizaciji doline Inda i najveći je očuvani grad iz bronzanog doba.
Tu je i Kutam Pokuna, par bazena izgrađenih na prostoru drevne Šri Lanke, negde oko 4. veka p.n.e. U pitanju je veliko hidrološko, arhitektonsko i umetničko dostignuće naroda Sinhalezi.
Osim toga, bazeni su posebno bili zastupljeni kod Starih Rimljana. Popularna rimska kupatila su bila javna kupališta u gradovima, izgrađena na mestima bogatim lekovitim vodama. Kupalište se još nazivalo i „balnea“ i bilo je jedan od središta društvenog života u antičkim gradovima.
Posebno je zanimljivo to da su se u periodu Rimskog carstva gradila i kupališta na prostoru današnje Srbije. Najstarija kupališta, odnosno bazeni, nalazili su se u Vrnjačkoj banji, Sokobanji i Ribarskoj Banji. Tako da su još stari Rimljani poznavali kako lekovitost ovih banja, tako i razonodu koje bazeni i javna kupališta pružaju, posebno kada je leto.
Najstariji bazeni na svetu i na prostoru Srbije
Najstariji bazeni na svetu i na prostoru Srbije
Kada stigne leto, mnogi od nas traže utočište i osveženje u vodi. Neko sebi priušti letovanje na moru, neko na Adi Ciganliji, Štrandu ili nekom drugom kupalištu u Srbiji, dok neko izabere bazen. Bazeni na otvorenom su u nekoj meri neobične građevine usred grada na kojima možete pronaći letnju razonodu i osveženje. Istorijat javnih bazena u kakvima danas uživamo, najviše se vezuje za drugu polovinu 20. veka kada je došlo do sve učestalije gradnje gradskih kupališta. Javni bazeni su u nekoj meri povezani i sa povećanjem kvaliteta slobodnog vremena i standarda ljudi, što se moglo primetiti kako na Zapadu, tako i na ovim prostorima. Ipak, prvi bazeni su nastali mnogo, mnogo ranije.
Najstariji bazen na svetu je verovatno „Veliko kupalište„, javni bazen u gradu Mohendžo-daro, na prostoru današnjeg Pakistana. Izgrađen je tokom 3. milenijuma p.n.e. Izgradnja bazena je bila takva da je vodu dobijao verovatno iz kišnice ili bunara koji je bio povezan sa bazenom. Inače, Mohendžo-daro je pripadao civilizaciji doline Inda i najveći je očuvani grad iz bronzanog doba.
Tu je i Kutam Pokuna, par bazena izgrađenih na prostoru drevne Šri Lanke, negde oko 4. veka p.n.e. U pitanju je veliko hidrološko, arhitektonsko i umetničko dostignuće naroda Sinhalezi.
Osim toga, bazeni su posebno bili zastupljeni kod Starih Rimljana. Popularna rimska kupatila su bila javna kupališta u gradovima, izgrađena na mestima bogatim lekovitim vodama. Kupalište se još nazivalo i „balnea“ i bilo je jedan od središta društvenog života u antičkim gradovima.
Posebno je zanimljivo to da su se u periodu Rimskog carstva gradila i kupališta na prostoru današnje Srbije. Najstarija kupališta, odnosno bazeni, nalazili su se u Vrnjačkoj banji, Sokobanji i Ribarskoj Banji. Tako da su još stari Rimljani poznavali kako lekovitost ovih banja, tako i razonodu koje bazeni i javna kupališta pružaju, posebno kada je leto.
Tagovi:
Banja,Bazeni,letovanje,Odmor